Na zahtjev Ureda za središnju javnu nabavu, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja donijela je stručno mišljenje vezano uz primjenu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja na sporazume između članova zajednice ponuditelja koji se javljaju u postupcima javne nabave, a koje omogućava važeći Zakon o javnoj nabavi kao i novi koji će na snagu stupiti 1. siječnja 2012. Ti su Zakoni u potpunosti usklađeni s pravnom stečevinom EU, a prema njima je zajednica ponuditelja udruženje više gospodarskih subjekata s ciljem dostavljanja zajedničke ponude, neovisno o uređenju njihova međusobnog odnosa i koji se obvezuju da će naručitelju u skladu s ugovorom solidarno izvršiti nabavu na području istoga ili različitoga strukovnog usmjerenja.
Na zahtjev Ureda za središnju javnu nabavu, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja donijela je stručno mišljenje vezano uz primjenu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja na sporazume između članova zajednice ponuditelja koji se javljaju u postupcima javne nabave, a koje omogućava važeći Zakon o javnoj nabavi kao i novi koji će na snagu stupiti 1. siječnja 2012. Ti su Zakoni u potpunosti usklađeni s pravnom stečevinom EU, a prema njima je zajednica ponuditelja udruženje više gospodarskih subjekata s ciljem dostavljanja zajedničke ponude, neovisno o uređenju njihova međusobnog odnosa i koji se obvezuju da će naručitelju u skladu s ugovorom solidarno izvršiti nabavu na području istoga ili različitoga strukovnog usmjerenja.
U nastavku je tekst preuzet sa
mrežnih stranica Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja:
Mišljenje je AZTN-a da zajednica ponuditelja osnovana s ciljem dostavljanja zajedničke ponude u postupcima javne nabave, sama po sebi nije suprotna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Međutim, zabranjen je svaki sporazum unutar zajednice ponuditelja koji za cilj ili posljedicu može imati narušavanje tržišnog natjecanja. Drugim riječima, zajednica ponuditelja ne smije se, u smislu prava tržišnog natjecanja, zasnivati na zabranjenom sporazumu.
Zabranjenim sporazumima, u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, smatraju se ne samo ugovori, pojedine odredbe ugovora, nego i svi pisani ili usmeni i tajni dogovori među poduzetnicima te usklađeno djelovanje koje je posljedica takvih dogovora. U kontekstu zajednice ponuditelja koja sudjeluje na natječajima u postupcima javne nabave, to se osobito odnosi na dogovore o cijenama, podjeli tržišta ili nekom drugom obliku suradnje koji za posljedicu može imati tajni ili nezakoniti dogovor koji se smatra povredom propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
No, u svrhu boljeg uvida u odnos instituta zajednice ponuditelja i njegove sukladnosti ili nesukladnosti s propisima o tržišnom natjecanju, Agencija se upoznala s provedbenom praksom i politikom tržišnog natjecanja zemalja članica Europske unije, a kontaktirala je i nacionalne regulatore tržišnog natjecanja u Poljskoj, Češkoj, Švedskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Njemačkoj te Francuskoj kako bi joj dostavili relevantne podatke.
Regulacija zajednice ponuditelja u postupcima javnih nabava između zemalja članica EU se razlikuje. Primjerice, u Belgiji i Danskoj nema ograničenja prilikom formiranja ponuda zajednice ponuditelja, pod uvjetom, naravno, da zajednica ponuditelja za cilj ili posljedicu nema narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu. No, Danska je primjer države u kojoj se na javne natječaje rijetko javljaju zajednice ponuditelja, a i tada se one sastoje od dva ili tri poduzetnika.
S druge strane, Italija, Austrija i Rumunjska u provedbenoj praksi ograničavaju mogućnost sudjelovanja zajednice ponuditelja u slučajevima kada se procijeni da članovi zajednice ponuditelja mogu samostalno podnijeti ponudu. Istovremeno, dozvoljeno je sudjelovanje zajednice ponuditelja koja se sastoji od poduzetnika koji može samostalno podnijeti ponudu na konkretni javni natječaj i poduzetnika koji ne ispunjava uvjete za samostalno sudjelovanje. No, zajednička ponuda dvaju ponuditelja koji samostalno, pojedinačno, mogu podnijeti ponudu, nije dopuštena. Ocjena dopuštenosti zajednice ponuditelja, pak, ostavljena je naručitelju i razlikuje se u svakom pojedinom postupku javne nabave.
Isto tako, provedbena praksa EU i zemalja poput Švedske, ukazuje na još uvijek otvorena pitanja u području javnih nabava. To se posebno odnosi i na odgovornost naručitelja da u svakom pojedinom postupku javne nabave prvenstveno vodi računa o tržištima na kojima je vjerojatnije da bi zabranjeni sporazumi mogli nastati zbog osobitih obilježja djelatnosti ili proizvoda koji se nabavljaju, te da u svakom pojedinom slučaju procjeni je li opravdano sudjelovanje pojedine zajednice ponuditelja. S tim u vezi, važnu ulogu ima i dobro planiranje i priprema postupka javne nabave, a sve u cilju otkrivanja znakova koji mogu upućivati na postojanje koluzija. Tako, primjerice, i OECD-ov dokument Smjernice za borbu protiv namještanja natječaja u javnim nabavama uzima u obzir veličinu ugovora, pristup relevantnim informacijama i kvalitetu tih informacija, razmjernost navedenih financijskih uvjeta, uz poseban naglasak na "vrijednost za novac", vrijeme koje je dano za izradu ponuda itd.).
Nedostatak regulacije instituta zajednice ponuditelja uvidjela je i Češka te je započela projekt pod nazivom Dogovoreno nadmetanje u javnim nabavama. Unutar projekta koji sufinanciraju Europski strukturalni fondovi, pripremit će se, na temelju suradnje odjela za javne nabave i odjela za zaštitu tržišnog natjecanja češkog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, smjernice, priručnici i detaljne informacije za naručitelje kako pripremati javne natječaje i spriječiti da veliki poduzetnici ulaze u zajednice ponuditelja kada za to ne postoje opravdani razlozi. U svome je odgovoru Agenciji češko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja, u okviru čije su nadležnosti i javne nabave, navelo probleme u tom sektoru, posebno nedostatak informacija o nepravilnostima kao i zahtjeva za pokretanje službenih postupaka. U takvim okolnostima naglasilo je značaj suradnje tijela za tržišno natjecanje i tijela za kontrolu javnih nabava te njihovih zajedničkih aktivnosti u promicanju znanja o zabranjenim postupanjima u postupku javnih nabava s aspekta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Prikupljeni podaci upućuju na zajednički zaključak da zajednica ponuditelja postoji kao nesporan i zakonit način udruživanja poduzetnika u postupcima javne nabave, a na razini Europske unije takav se način udruživanja i potiče, naročito između malih i srednjih poduzetnika. Njima se, naime, na taj način omogućava opstanak na tržištu, osobito tamo gdje takva udruživanja proizvode sinergijske učinke ili gdje ponuditelji udružuju financijska i druga sredstva i tako ukidaju zapreke ulasku na tržište na kojem se sami i neudruženi, ne bi mogli uspješno pojaviti. Štoviše, Europska komisija u Europskom kodeksu najbolje prakse iznosi stav kako je nužno malim i srednjim poduzetnicima omogućiti pristup tržištu javnih nabava kako bi se u potpunosti iskoristio njihov potencijal, osigurala viša razina tržišnog natjecanja te ostvarila veća vrijednost za novac.
Ipak, i iskustva država članica uključenih u analizu, potvrđuju da zajednice ponuditelja u postupcima javnih nabava mogu predstavljati zabranjenu praksu u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, osobito u slučaju kada umjesto navedenih pozitivnih učinaka, one za posljedicu imaju smanjenje broja konkurenata na tržištu ili mali broj stalno istih ponuditelja, nepojavljivanje na natječajima očekivanih ponuditelja, zemljopisnu podijeljenost ponuda ili, još gore, kada takve zajednice otvaraju put ili čak potiču tajne ili nezakonite dogovore između članova odnosno pojedinačnih ponuditelja. Sve zemlje koje su Agenciji dostavile relevantne podatke imaju u praksi takvih zabilježenih primjera.
Uzimajući u obzir sve zaprimljene podatke očito je da postoji potreba daljnjeg uređenja ovog područja. Ukoliko se, pak, ukaže sumnja u postojanje zabranjenog sporazuma u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, potrebno je prije svega iskoristiti stručno znanje i iskustvo nadležnog tijela u postupcima javne nabave, a ako je sumnja opravdana, u svakom pojedinačnom slučaju o tome obavijestiti nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja, kako bi se temeljem ekonomskih načela i provjerljivih podataka sa sigurnošću moglo utvrditi je li riječ o povredi propisa o zaštiti tržišnog natjecanja ili ne.
Link na Mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 27. rujna 2011. godine
Pisane vijesti
